Tesavvuf oslikava duhovna stanja ljudi. To je krajnja istina za svakog pojedinca koji se oslobodio materijalnih želja i koji je, strogo vodeći računa o svom duhovnom stanju, postao gospodar svoga ja (ego-nefsa). To je duhovna svjesnost - ruhanijet koja vodi čovjeka prema potpunosti; ukrasi insana sa lijepim ponašanjem i oslobađa ga zabrinutosti sa dunjalukom. Tek tada će insan stići do krajnjeg cilja, spajanje ili susret sa Voljenim, Allahom, dž.š.
U tesavvufu se ogledaju sva unutarnja stanja insana, u kojima je čovjek u stalnoj borbi protiv svoga nefsa - ja. Ova borba se sastoji od čuvanja od dunjalučkih želja i skidanje perdi (zastora) koja su prouzorkovana željama tijela. Tek kada se čovjek oslobodi tih prepreka on počne da diše punim plućima a da živi život u svojoj cjelosti. Zato je osnov život sufije ovaj hadis-i kudsi: „Niti Moja nebesa niti zemlja ne mogu da Me sadrže, već samo srce Moga roba mu'mina“.
Kao takav tesavvuf je od početka vezan sa objavom Kur'ana i islamskim propisima. Sufije smatraju da je tesavvuf suština Islama, i za to koriste Kur'an i hadis kao delil (dokaz).
Kur'an
U Kur'anu, a.š., se nalazi jedan veliki broj dokaza za duhovnu interpretaciju istog. Dolje navedeni ajeti su jedan manji pregled mogućih duhovnih-ezoteričnih objašnjenja same Allahove riječi:
„Vi njih niste ubijali nego Allah; i ti si nisi bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao – Allah zaista sve čuje i sve zna.“ El-Enfal, 17.
U ovom slučaju Allah, dž.š. se obraća Hz. Muhammedu, s.a.v.s, objašnjavajući naredbu koju je Hz. Pejgamber, s.a.v.s, dobio tokom bitke na Bedru da uzme pregršt pijeska i da ga baci prema linijama dušmana. Naravno, kako znamo bitka je dobivena. Sufije ovaj ajet objašnjavaju kao dokaz o direktnoj Allahovoj intervenciji i Njegovoj svemoći u svim zbivanjima. Insan je u Allahovoj ruci kao kalem u ruci pisara, kalem se miče ali pisar je taj koji drži pod kontrolom poteze.
„Allah je izvor svjetlosti nebesa i zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nas svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.“ En-Nur, 35.
„A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana (lice). – Allah je, zaista, neizmjereno dobar i On sve zna.“ El-Bekare, 115.
Sufije su bazirali dva koncepta vahdetu-l-vudžud (jedinstvo bitka), i vahdetu-š-šuhud (jedinstvo svjedočenja) na gore navedene ajete.
Dalje, pojam Allahove ljubavi je isto od centralne važnosti, a ta ljubav je u oba smjera. Allahova ljubav prema potpunom čovjeku (insan-i kamil) i ljubav potpunog čovjeka prema Allahu, dž.š.
„O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će, sigurno, umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizni, a prema nevjernicima ponositi; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.“ El-Maide, 54.
„Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?“ El-Enbija, 30.
Pored ostalog ovaj ajet sadrži koncept originalne Muhammedove biti (Hakikat- i Muhammedije), koja je prema sufijama satkana u svim sferama kosmosa od najvišeg do najnižeg ranga. Sve što postoji se razvilo od te biti. Hz. Muhjiddin Arebi, k.s., je napisao Fususu-l-Hikem, djelo koje je potpuno posvećeno ovoj tematici.
Ima još mnoštvo ajeta koji sufije koriste da bi objasnili razne pojmove i pravila na njihovom putu, na primjer kao tevba, magfiret, istikamet, jekin, tevekkul i drugi:
„O vi koji vjerujete, učinite pokajanje (tevbu) Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš da bi preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan na kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim vjerovali, svjetlo njihovo će iće ispred njih i sa njihove desne strane...“ Et-Tahrim, 8.
„O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i odlazite kao mnogobošci!“ Hud, 52.
„O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono želite!“ Alu Imran, 200.
„ ...i sve dok si živ Gospodaru svome se klanjaj!“ El-Hidžr, 99.
„Njegovo je ono što je na nebesima i na zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju i ne zamaraju se, hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.“ El-Enbija, 19.-20.
Hadis-i Kudsi
Sljedeći izvor tesavvufskih nauka je Hadis-i Kudsi i ovaj dolje navedeni sadrži jednu glavnu-centralnu misao: „Bio sam sakrivena hazna i volio sam da budem spoznan. Zato sam stvorio sve što postoji da budem spoznan.“ Ove Allahove riječi sadrže osnovni pojam Allahove ljubavi. Ničega nije bilo prije, osim Allaha, dž.š., a kada je odlučio da stvori sve što je stvoreno, On je stvorio univerzum i u njemu čovjeka. „...Ničim se Moj rob ne može više Meni približiti nego onim čime sam ga Ja zadužio. Moj se rob Meni postepeno približava vršenjem nafila pa ga Ja zavolim. A kad ga Ja zavolim, njegova ljubav prema Meni preovladava, pa Ja budem njegov sluh kojim on sluša, njegov vid kojim on vidi, njegova ruka kojom on prihvaća, njegova noga kojom on ide. Ovakav čovjek ako nešto od Mene zatraži, Ja mu udovoljim, ako se Meni utječe, Ja ga sklonim.“ Ove mubarek riječi podrazumijevaju da oni koji vole Allaha sastajat će se sa Allahom, da oni i njihove želje će nestati u Voljenome, dž.š. Takve osobe osjete da su samo Allahovo sredstvo, kao što na primjer Allah, dž.š., kaže za Svog Miljenika Hz. Muhammeda, s.a.v.s.: „On (Muhammed) ne govori po hiru svome.“ En-Nedžm, 3.
Hadis-i šerif
„Ko upozna samoga sebe (svoga nefsa), upoznaje svoga Rabba.“ Ako neko razumije da je niko i ništa onda će potpuno razumijeti da sve ono što postoji pripada samo Allahu, dž.š. „Vaš najveći neprijatelj su vaše želje.“, ovo je opomena od Hz. Muhammeda, s.a.v.s., cijelom čovječanstvu da se bori protiv niskih želja i da očisti svoju dušu i srce.
Priredio: šejh Luan Strinić
Preuzeto i obrađeno iz:
Islamic Mysticism and Bektashism, Baba Rexhep
Anahatlariyla Tasavvuf ve Tarikatlar, Prof. Dr. H. Kamil Yilmaz
No comments:
Post a Comment